| [Posjetilac (112.21.*.*)]odgovori [Kineski ] | Vrijeme :2022-01-04 | Od 1980-ih slijedi društvena povijest, kulturna povijest i globalna povijest Zapada, koja je imala veći ili manji utjecaj i utjecaj na kinesku historiografiju. U skladu s tim, kineska historiografija također je naučila iz međusobnih jakih točaka i nadopunila međusobne slabosti u tom procesu, susrećući se s izazovima i nastojeći postići vlastito savršenstvo. Istodobno, subjektivna svijest kineskih povjesničara također se povećava u situaciji česte interakcije između Kine i Zapada, a izgradnja novog oblika historiografije temeljene na Kini i uključivosti postala je hitniji zadatak za ovu generaciju znanstvenika.
Dugo su kineski znanstvenici svjetske povijesti proučavali stranu povijest i povijesno iskustvo kao svoju misiju i postali učinkovit most između kineske i zapadne historiografije. Oni mogu vidjeti Zapad iz Kine, kao i Kinu sa Zapada, tako da imaju i dvostruku perspektivu glavnog sjedišta i gosta, a mogu doživjeti i napetost i sudar Kine i Zapada, novog i starog. Ovaj poseban položaj kineskih svjetskih povjesničara čini ih introspektivnijima u teoriji i praksi, kako bi preuzeli veću odgovornost u promicanju nastavka kineske historiografije od tradicije do danas, od lokalne do globalne.
Povijesno gledano, kineska historiografija oduvijek je imala konotaciju i temperament upijanja snaga svih i ljepote ljepote. Kao što ne postoji zamjenski odnos između tradicionalne historiografije i moderne historiografije, trebao bi postojati i dobar komplementarni odnos između kineske historiografije i zapadne historiografije. Vjeruje se da kineski povjesničari mogu uzeti staro i novo kao Sveto pismo, a Istok i Zapad kao potka, i tkati sjajniju sliku kineske historiografije.
Ne samo da trebamo razumjeti nastanak i razvoj nove historiografije iz inherentnog razvojnog konteksta discipline povijesti, već i obratiti pozornost na interakciju historiografije i društvenih znanosti, pa čak i utjecaj određenih međunarodnih trendova i trendova, te novu historiografiju smatrati odgovorom na izazove unutar i izvan discipline. U tom smislu posebno su reprezentativni povijesni metodološki spor između Njemačke i Francuske oko 1900., utjecaj antropologije i lingvistike od sredine 20. stoljeća te aktualni trendovi u globalnoj povijesti i transnacionalnoj povijesti. |
|
